Farah Lutvica je redovni trener na Hipnoza Institutu Holandija (HIN) od 2016. godine. Dobila je licencu od vlasnika instituta, Edwina Selija, za održavanje kurseva na našem jeziku. Edukovana je od mladih dana kod Johna Grindera, jednog od osnivača NLP-a, što je čini visoko kvalifikovanom u ovoj oblasti.
U svakodnevnom jeziku često se govori o “intuiciji”.
Međutim, iz perspektive neurofiziologije i somatske psihologije, ono što nazivamo intuicijom najčešće je brza tjelesna procjena, a ne mistična sposobnost.
Tijelo registruje prije nego što um razumije.
Ako tijelo kaže “ne”, mozak često kasni s objašnjenjem.
Ljudski nervni sistem evoluirao je da prepoznaje sigurnost i prijetnju prije nego što se uključe svjesni kognitivni procesi.
Autonomni nervni sistem reaguje u milisekundama, dok svjesno razmišljanje dolazi kasnije.
Drugim riječima:
tijelo prvo zna, um tek onda tumači.
To nije slabost razuma.
To je biološki redoslijed.
Važno je razlikovati:
emociju kao proces
tjelesni signal kao informaciju
Tijelo ne govori u rečenicama.
Ono govori kroz:
napetost ili opuštanje
širenje ili skupljanje
U ekonomiji pažnje, najoskudniji resurs više nije vrijeme – već svjesno usmjerena pažnja.
Pažnja nije neutralna. Ona je aktivna sila koja usmjerava neurološke, emocionalne i bihevioralne procese.
Gdje ide pažnja, tamo se organizuje nervni sistem.
A gdje se organizuje nervni sistem, tamo nastaju obrasci ponašanja, odluke i identitet.
Pažnja nije isto što i razmišljanje.
Ona je stanje fokusirane prisutnosti u kojem određeni stimulus dobija prioritet nad drugima.
Nervni sistem ne registruje sve jednako.
On stalno bira:
šta je važno,
šta je hitno,
šta je prijetnja,
šta je zanemarivo.
Taj izbor se ne dešava svjesno – već automatski, na osnovu prethodnih iskustava i emocionalnih obrazaca.
Energija u psihološkom smislu nije metafora.
Ona se manifestuje kao:
aktivacija ili smirenje
napetost ili protočnost
suženje ili širina pažnje
Kada je pažnja konstantno ...
U popularnoj psihologiji rast se često povezuje s izlaskom iz zone komfora.
Međutim, iz perspektive nervnog sistema, rast bez sigurnosti nije razvoj – već preopterećenje.
Prije nego što uči, mijenja se ili se otvara novom iskustvu, nervni sistem postavlja jedno osnovno pitanje:
Jesam li siguran?
Ako je odgovor negativan, svi ostali procesi se gase.
U stanju nesigurnosti:
pažnja se sužava
tijelo prelazi u režim preživljavanja
fleksibilnost i znatiželja nestaju
U tom stanju ne dolazi do integracije znanja, već do:
memorisanja bez razumijevanja
prilagođavanja bez rasta
napora bez trajne promjene
Drugim riječima: sistem pokušava preživjeti, ne razvijati se.
Sigurnost se često pogrešno miješa s pasivnošću ili izbjegavanjem izazova.
U stvarnosti, sigurnost znači da je autonomni nervni sistem regulisan.
Regulisan sistem:
može tolerisati nepoznato
može uči
...
U mnogim kulturama emocije se i dalje tretiraju kao smetnja:
nešto što treba kontrolisati, smanjiti ili “prebroditi”.
Međutim, iz perspektive nervnog sistema, emocije nisu greška u radu.
One su signalni mehanizam.
Ignorisati emociju nije neutralna odluka.
To je isto kao voziti automobil s upaljenom lampicom motora –
možda ćeš stići još neko vrijeme, ali kvar se akumulira.
Emocija je biološki odgovor koji nosi informaciju o:
sigurnosti ili prijetnji
granicama
potrebama
neskladu između unutrašnjeg i spoljašnjeg
Ona se pojavljuje prije racionalne analize i služi da usmjeri pažnju.
Problem ne nastaje zbog emocije,
već zbog odnosa prema njoj.
Kada se emocionalni signal sistematski zanemaruje:
nervni sistem pojačava intenzitet
tijelo traži drugi izlaz
poruka se vraća kroz simptome
To može izgledati kao:
nagla reakcija “bez razloga”
tjelesna napetost
Ljudi često vjeruju da njihova percepcija odražava objektivnu stvarnost.
Međutim, iz perspektive neuroznanosti i psihologije percepcije, ono što doživljavamo kao “stvarnost” uvijek je filtrirano kroz stanje nervnog sistema.
Ne vidiš svijet kakav jeste.
Vidiš ga kakav si ti u tom trenutnom stanju.
Percepcija nije kamera.
Ona je aktivni proces selekcije i interpretacije.
Nervni sistem stalno odlučuje:
šta ćeš primijetiti
čemu ćeš dati značenje
šta ćeš ignorisati
Ove odluke se ne donose svjesno.
One zavise od trenutnog stanja: smirenosti, stresa, sigurnosti ili prijetnje.
Isti događaj može biti doživljen kao:
prijetnja
izazov
neutralna informacija
razlika nije u događaju, već u stanju iz kojeg se posmatra.
U aktiviranom stanju:
pažnja se sužava
mozak traži opasnost
neutralni signali se tumače negativno
U regulisanom stanju:
pažnja je šira
Savremeni diskurs ličnog razvoja snažno naglašava disciplinu, kontrolu i samonadzor.
Međutim, iz perspektive neurofiziologije, kontrola bez regulacije proizvodi napetost, a ne stabilnost.
Ne trebaš se disciplinovati.
Trebaš se kalibrisati.
Kontrola podrazumijeva stalni mentalni nadzor:
praćenje misli
potiskivanje impulsa
održavanje „ispravnog“ ponašanja
Ovaj proces troši resurse jer se oslanja na izvršne funkcije korteksa.
U stanju stresa ili umora, kontrola slabi – i obrazac se vraća.
Zato kontrola:
kratkoročno funkcioniše
dugoročno iscrpljuje
Regulacija nije odluka.
Ona je fiziološko stanje ravnoteže autonomnog nervnog sistema.
U regulisanom stanju:
impulsi se prirodno smanjuju
pažnja ostaje stabilna
ponašanje se organizuje bez prisile
Nema potrebe za stalnom kontrolom jer sistem sam održava ravnotežu.
Kada o...
Većina ljudi ne živi svjesno.
Oni funkcionišu.
Automatski.
Efikasno.
I često iscrpljeno.
Svijest nije osnovna postavka nervnog sistema.
Ona je nadogradnja.
I da — skupa je.
Ali se isplati.
Automatski režim postoji s razlogom.
On štedi energiju, ubrzava reakcije i omogućava preživljavanje.
Ali kada automatizam postane dominantan način življenja:
odluke se donose bez prisutnosti
reakcije se ponavljaju bez izbora
identitet se formira bez preispitivanja
Život tada izgleda kao niz događaja koji se “dešavaju”,
umjesto procesa u kojem učestvuješ.
To nije haos zato što je neorganizovano.
To je haos jer niko ne upravlja sistemom.
Svijest se često miješa s analizom ili introspekcijom.
Međutim, svijest nije višak misli.
Svijest je:
sposobnost da primijetiš stanje
kapacitet da prepoznaš automatizam
prostor između impulsa i djelovanja
Ona ne uklanja automatizam.
Ona ga sta...
U svakodnevnom govoru često se kaže da “ljudi reagiraju”.
Međutim, iz perspektive nervnog sistema, većina onoga što nazivamo reakcijom nije stvarna odluka, već automatska aktivacija prethodno naučenih obrazaca.
Reakcija pripada prošlosti.
Odgovor pripada sadašnjem trenutku.
Jedno iscrpljuje sistem.
Drugo ga gradi.
Reakcija nastaje bez svjesnog uvida.
Ona je rezultat:
ranijih iskustava
implicitne memorije
tjelesnih i emocionalnih asocijacija
Nervni sistem ne pita da li je situacija stvarno opasna – on prepoznaje sličnost.
Ako je obrazac nekada bio koristan za preživljavanje, on se aktivira ponovno.
Zato reakcija:
dolazi brzo
često je neproporcionalna
ne odgovara stvarnom kontekstu
Reakcija troši energiju jer stalno vraća sistem u stanje pripravnosti.
Odgovor nije sporost.
Odgovor je pauza u kojoj nervni sistem ostaje regulisan.
U tom pro...
U kliničkoj i neuroznanstvenoj literaturi sve je jasnije da emocionalni procesi nisu isključivo psihološki fenomeni, već integrisani neurofiziološki ciklusi koji uključuju autonomni nervni sistem, somatsku percepciju i implicitnu memoriju. Kada se ti ciklusi ne dovrše, emocija ne nestaje – ona ostaje aktivna u organizmu kao rezidualna pobuđenost.
U sistemskom jeziku, ovo se može razumjeti kao tehnički dug: funkcionalan na kratki rok, ali destabilizujući dugoročno.
Prema savremenim afektivnim i somatskim modelima, emocija se ne može svesti na kognitivni sadržaj ili verbalni narativ. Emocija je proces koji uključuje:
autonomnu aktivaciju (simpatički / parasimpatički sistem)
promjene u mišićnom tonu i disanju
hormonalne i neurokemijske reakcije
subjektivni doživljaj
(Damasio, 1999; LeDoux, 2015)
Ako se taj proces prekine – najčešće zbog nedostatka sigurnosti ili kapaciteta – n...
Većina ljudi pokušava promijeniti život razmišljanjem.
Ali rezultati ne dolaze iz misli. Dolaze iz stanja.
Ako je um softver, onda su emocije i tjelesni doživljaj korisnički interfejs.
Tu se sve događa: odluke, reakcije, odnosi, uspjeh, blokade.
Problem?
Većina ljudi pokušava “popraviti kod” dok radi u pogrešnom operativnom stanju.
Jer se izgovaraju iz pogrešnog stanja.
Ako tijelo nije sigurno, ako nervni sistem nije regulisan, ako emocije nisu integrisane –
svaka nova misao nailazi na interni firewall.
Tu nastaje frustracija.
Tu ljudi odustaju.
Tu se ponavljaju isti obrasci.
Prava hipnoza ne “ubjeđuje” um.
Ona prebacuje sistem u stanje u kojem promjena postaje prirodna.
U hipnotičkom stanju:
otpor se smanjuje
pažnja se fokusira
tijelo i um rade u istom pravcu
nova uvjerenja se instaliraju, ne nameću
Zato hipnoza djel...
Unesite svoje ime i e-mail ispod da biste odmah dobili pristup našem uzbudljivom webinaru o hipnoterapiji.