Farah Lutvica je redovni trener na Hipnoza Institutu Holandija (HIN) od 2016. godine. Dobila je licencu od vlasnika instituta, Edwina Selija, za održavanje kurseva na našem jeziku. Edukovana je od mladih dana kod Johna Grindera, jednog od osnivača NLP-a, što je čini visoko kvalifikovanom u ovoj oblasti.

Oslobađanje Uma: Put ka Izlečenju kroz Hipnoterapiju

Hipnoterapija: Ključ za Oslobađanje i Put ka Izlečenju

Istraživanja pokazuju da hipnoterapija veoma dobro radi za upravljanje bolom i poboljšanje kvaliteta života. Često čak i bolje funkcioniše od drugih psiholoških tretmana, posebno kada je reč o hroničnom bolu. Dovoljan razlog da pomognemo Charlotte.

Pitala sam je da li zna šta je uzrok bola i da li je posetila lekara. Da, bila je. Posetila je i Martijna Regelinga i druge ljude, ali želela je da ja pomognem.

To mi se svidelo, jer to znači da je otvorena za sugestije koje ću joj dati. Takođe nije znala šta izaziva problem, što je idealno. Klijenti su onda otvoreni za sugestije. Ako neko sve zna, onda je ta poslušnost mnogo manja.

Imala je kod kuće razgovor sa svojim poslovnim trenerom. Tada je odjednom osetila neku vrstu osećaja vatre. To se već ranije desilo i mislila je da je to povezano sa stresom. Takođe je radila na isceljenju situacija, ali sada je bila spremna da se suoči sa tim.

Njena želja je bila da jednostavno ne mora više sve da forsira svakog jutra. Da može živeti nežnije. Ta forsiranost je bila uzrokovana bolom.

Logično mi je bilo da kada osećaš bol, moraš više da forsiraš i ne živiš tako opušteno. Samo se izvaljaš iz kreveta.

Smejala se jer sve vidi u slikama. Uvek je korisno u hipnoterapiji kada imaš klijenta koji ima veliku maštu.

U svakom slučaju, godinu dana ranije počela je osećati bol koji se širio od leđa do ruku. To je za nju bilo kao vatra.

Pitala sam je kako bi izgledalo kada bi napravila sliku toga. Tada je bilo kao da je vatra oko nje tamo gde oseća bol. Podsetilo me je to na nekog superjunaka sa vatrenim rukama. Tu ideju je smatrala veoma zabavnom.

Ideja da od bola napravi svoju snagu joj se dopala, ali želela je da vatra prestane.

Da, naravno morala je da "obuzda" tu "snagu". Dala sam joj ideju da mora kontrolisati vatru u sebi umesto da je ona proguta. Kao i svi drugi superjunaci koji moraju naučiti da kontrolišu svoje moći.

"Ti moraš da obuzdaš tu vatru u sebi, jer sada te ona guta i to boli."

Tada je odjednom osetila nešto u predelu vrata. Na to sam dala sugestiju:

"Da, jer moraš da se izraziš. Moraš to izbaciti. Ovo (pokazuje na vrat) je centar iz kojeg treba sve izaći. Ti želiš da to nestane. Ali ta vatra, 'umesto da me guta, mogu je naravno koristiti za snagu', na primer."

Vratila sam se na to kako je nastalo. Jasno je bilo da je to bilo kada je trener sa posla došao, ali pre toga je već imala faze bola. Po njenom mišljenju, te faze su bile izazvane stresom.

Taj stres je bio zbog prethodne veze. Moglo se videti da nema lepe uspomene na to. Radije ne bi ni pričala o tome. Tada je sebi dala krivicu što se nije oporavila nakon pet godina.

Na to sam dala sledeću sugestiju:

Ali znaš, ima ljudi koji se ni posle 50 godina ne oporave. Ima onih koji kremiraju svoju suprugu i već sledeći dan imaju drugu. Da, i takvi postoje. On baci svoju ženu u peć, a sa sledećom već ide dalje... Ili možda već na sahrani nađe drugu. Imaš i takve koji misliš: 'Ok, malo prebrzo, zar ne? Nisi mogao malo sačekati?' Da, ima i takvih ljudi. Ja sam, na primer, neko ko malo duže treba za to. Ali dobro, 5 godina, a bila je i veza u međuvremenu?"

Da, bila je još jedna veza između i to je takođe učinilo da se Charlotte oseća loše i ugušeno.

Zato je važno kao terapeut postaviti prave sugestije koje će pomoći klijentu da prevaziđe te teške emocije i iskoristi svoj unutrašnji potencijal za isceljenje i promenu. Sa pravim pristupom i tehnikama, hipnoterapija može biti moćan alat za preobražaj i poboljšanje kvaliteta života.

Tada sam rekla da bi bilo zanimljivo postaviti pitanje kako to da je još uvek toliko pod uticajem te osobe. Koristila sam njeno vizuelno razmišljanje i sugerisala da je ta osoba, s kojom je bila u vezi pre pet godina, verovatno još uvek blizu nje. Zamolila sam je da zamisli gde bi ta osoba stajala u prostoriji.

Ovo je tehnika koju nazivamo socijalni panorama i obrađuje se u jednom od kurseva Holandskog instituta za hipnozu.

Odmah je rekla da ta osoba stoji direktno ispred nje, skoro priljubljena uz nju. Pitala sam je da li je možda unutar nje. Ne, stajao je baš uz nju.

Zatim sam pitala gde stoji osoba iz veze nakon njega, ali pre njezinog sadašnjeg partnera.

Ta osoba je stajala malo dalje.

Zatim sam joj dala sledeću sugestiju:

"Želim da pokušaš pronaći način da pomakneš tog... koji je baš uz tebe... malo prema onom drugom."

To joj je bilo teško, jer je u svojoj mašti imao ruku oko njenog vrata.

Rekla sam joj da tu ruku može jednostavno ukloniti sa svog vrata i da ga na svoj način odgurne. Napravila sam gest koji je ona odmah kopirala.

Dok je govorila da joj to uspeva, prema njoj se, kako je rekla, on ponovo vraćao.

"Da, onda ga pomeriš baš toliko daleko dok ne stigne do onog drugog... i onda ga zaključaš na tom mestu. Klik... I onda očistiš ovde (gest prema telu) da se ne može vratiti. Da li to možeš?"

Charlotte se malo mučila s tim, ali on se ipak stalno vraćao.

"U redu, šta mu je potrebno da ode dalje? Da jednostavno ode?... Da ostane tamo?"

Prvo što je rekla bilo je ljubav, a drugo špric vode 😊.

Pronalaženje osećanja i simboličko davanje Odlučila sam početi s ljubavlju i rekla sam joj da zatvori oči i pronađe trenutak u svom životu kada je osetila puno ljubavi. Mogla je da se seti takvog trenutka.

Pitala sam je koju boju bi to osećanje imalo kada bi mu dala boju. Kod nje je to bila plava.

"Tada nađeš način da pošalješ tu plavu boju osobi..."

Dala sam joj vremena, a zatim sam pitala da li je ta osoba prihvatila plavu boju ljubavi. To je bio slučaj.

"Dobro, onda se on potpuno ispuni tom plavom bojom... Vidiš ga kako se smeška pun ljubavi... i pomeraš ga na mesto gde se on oseća sjajno i gde se i ti osećaš sjajno... i kada dođeš do tog mesta, klikneš ga tamo... On lepo u toj plavoj boji... i kada je sve u redu i kada si malo počistila... Mislim energetski, ili samo mesto gde je pre bio sada je slobodno, onda otvoriš oči i vraćaš se."

Imala je malo problema sa otvaranjem očiju. Rekla sam joj da je to normalno, jer se oči mogu otvoriti samo kada uradiš ono što sugestija kaže. Pitala sam je kako se sada oseća kada pomisli na tu osobu.

Osećala se lakše, ali još uvek je osećala nešto u predelu vrata. Kao da je neko hvata za grlo. Kada sam pitala ko je to, ipak je bio taj čovek.

Tada sam je pitala šta mu je potrebno da pusti.

Charlotte: "Sloboda"

Dala sam joj sugestiju da ponovo zatvori oči i da u svojim sećanjima potraži trenutak kada se osećala ultimativno slobodno. Da to osećanje potpuno oseti u svom telu. Da tom osećaju da boju i da i tu boju pošalje njemu.

U ovom slučaju, to je bila bela boja. Mogla je da mu je pošalje. Dok je on popuštao svoj stisak i samo se vratio sebi. "On je slobodan, može biti slobodan. Sasvim je u redu. On stoji tamo, a ruka je otišla. Nastavljaš dok to ne bude tako. Kada je gotovo, otvoriš oči i vratiš se ovde."

Za to joj je trebalo malo vremena. Ponovo joj je bilo teško da otvori oči i bila je nestrpljiva da to postigne.

Rekla sam joj da ono što se njoj čini kao dugo vreme, meni nije bilo dugo. Klijentima često deluje dugo, ali zapravo nije.

Kada sam pitala šta se sada dešava kada pomisli na to, rekla je da se oseća mirnije i slobodnije.

Vatreni osećaj je još uvek bio tu, ali je svakako bio manji.

 

Čuđenje Kada razmišljaš o tome, zaista je fascinantno da kada nekoga skloniš sa strane, i onaj vatreni osećaj se smanjuje. Kao superjunak, transformiše ga u nešto moćno. To sam joj rekla i dodala:

"Ne poznajem te lično, ali deluješ mi kao vatrena osoba."

Složila se s tim.

"Imaš mnogo različitih tipova ljudi. Osetljive, vodene i slično. Takođe i kombinacije istih. Postoje i oni koji su više 'u oblacima', lakši. Kako bi ti opisala sebe?"

Charlotte se zaista videla kao vatrenu osobu s žarom. Istovremeno, smatrala je važnim da ima i 'zemlje', inače bi mogla samo odleteti.

Tada sam mogla da joj dam sugestiju da se od prave mešavine zemlje (peska) i vatre može napraviti najčvršći metal. To je lepa metafora. Ne želiš da te vatra sprži, ali je ne želiš ni ugasiti zemljom. Ako imaš tačno pravu mešavinu, ideš kao raketa.

S tom misli ponela je ideju da se vatra pretvori u dim. Baš kao što su i prethodni odnosi nestali u dimu. Takođe je mnogo naučila, tako da se metaforički ne bi više dala uhvatiti za vrat.

Sada je opet osetila ruku, ali od nekog drugog.

Tada sam mogla da naglasim: "Izgleda da se uvek nekako dozvoljavaš da te uhvate. Zato je korisno da razmisliš: Šta je to u meni što dozvoljavam da me ljudi tako hvataju? Šta me to čini da biram ljude, možda druge veze, možda način kako sam odrasla, možda druge iskustva da biram ljude koji žele odrediti šta ja osećam i onda me figurativno hvataju za vrat?

Možda si tako odrasla. Ne znam, ali negde se stvorio obrazac da okupljaš ljude oko sebe koji te ipak hvataju."

Ova ideja joj je bila poznata. Pojavljivali su joj se ljudi u mislima. Bila je spremna da se suoči s tim. Slučajno, to su bila tri čoveka i na obukama Holandskog instituta za hipnozu kažemo da kada se nešto ponovi tri puta, postoji obrazac.

Pitala sam je šta je zajednička nit kod tih ljudi? Ko su ti ljudi i šta ih je dovelo u njen život? Šta je to u njoj što je ispunjavalo te ljude?

Ona je pomislila na "sreću". Tako sam joj mogla dati već rečenicu nedelje:

"Sreću nikada ne možeš naći izvan sebe. Ne nalazi se u spoljašnjem svetu, jer ti si to i ne možeš pronaći ono što jesi."

S tim se u potpunosti složila.

Hijerarhija kao pravi problem

Upitala sam još malo da li postoji nešto drugo.

To ju je zaintrigiralo, jer je počela razmišljati i o statusu.

To mi je takođe bilo zanimljivo. Mnogi ljudi su pokretani statusom, moći ili žudnjom. Mnogi to ne kažu, iako je to nesvesno stvarno nešto.

Veoma je lepo kada na početku veze divite se nekome, ali u jednom trenutku postajete ravnopravni i onda to može biti razočaravajuće.

To je njoj bilo veoma prepoznatljivo.

Nastavila sam da istražujem kako mnogi ljudi na početku postavljaju svog partnera iznad sebe. To što ljubav čini slepima često dolazi od te više pozicije.

Zamolila sam je da zamisli da sve te ljude postavi na očnu visinu ispred sebe. "Niti niže, tako da možete da gledate na njih. To može biti i obrnuto. Postavite ih i na odstojanje izvan vašeg kruga uticaja. Oko sebe napravite prostor slobodan, barem ako nemate veze, iza sebe želite podršku. To može biti od vašeg oca, majke... Baka i deka bi bili sjajni. Onda se osećate podržano i sigurno. Kao od: Ja sam tu. Ja sam u redu. Tada vidite svakoga onakvog kakav jeste. Sa svojim talentima, ambicijama i ko je dobro zaposlen, ali i da je taj drugi, kao i ja, neko sa problemima.

Kad ste tako zauzeti, šta se sada događa?"

Njeni roditelji su stajali iza nje sa rukama na njenim ramenima. Iza nje su bili njeni preci. Ona je i za sebe napravila čisto i slobodno. Ovo joj se činilo veoma oslobađajuće.

Smtrala je da je jednakost takođe važna vrednost.

To je istina, ali ono što mi ljudi često nesvesno radimo je stvaranje hijerarhije. U nekim situacijama to je korisno. Time jednakost ne nestaje, ali ponekad je to korisno. Kao što je to da supermarket ima menadžera filijale. To je onda vrh.

Kada sam to rekla, ona je zapravo potpuno pogrešno shvatila i nastala je rasprava. O tome šta menadžeri trebaju da rade. Tu nelogičnost sam mogla pokazati na primeru Elona Muska. Da li on treba sam da sastavlja Tesle da bi dao dobar primer?

To nije bilo potrebno.

Poenta je da svako ima svoju ulogu. Niste manje od svog šefa, ali postoji hijerarhija. Svako ima svoju ulogu i određenu odgovornost.

Odgovornost, svako je ima u određenoj meri i to je zastrašujuće. Strah od odgovornosti je zapravo sasvim normalna emocija. Svaki put kada napredujete u životu možete osetiti strah od...

Ako svako prihvati tu ulogu, sve ide dobro. Jer ako ne prihvatiš svoju ulogu popunjavača polica, onda ćeš jednostavno raditi nešto drugo.

Takođe ne morate ostati u vezi koja ne funkcioniše, ali prihvatate tu ulogu.

Mogu takođe reći da su sva  deca jednaka. Oni mogu raditi tačno isto što i ja. To bi bilo haos. Ako ja vozim,  dete takođe može voziti. Onda bismo svi već bili mrtvi.

Dakle, u nekim situacijama jednakost dobro funkcioniše, a u drugim situacijama hijerarhija je korisnija.

Ali onda ne gledate isto na tog "višeg". Naravno, mogu diviti nekome zbog veština, kao Elon Musk.

To je njoj bilo zanimljivo i zaključila sam da je hijerarhija za nju ipak bila važna. Zaključila sam da je ona divila ljudima, ali nije volela hijerarhiju. To joj je smetalo. To je prepoznala.

Onda je osetila opet osećaj potlačenosti.

Rekla sam 

a je to možda povezano sa činjenicom da je žena. Žene su kroz celu istoriju bile potlačene. Čak i u Bibliji muškarci su često pomenuti po imenu, a onda odjednom "i njegova žena", baš divno. Ali pre vremena Biblije imali ste i visoke sveštenice. Tada to nije bilo tako.

Sada imate muškarce koji se identifikuju kao žene, ali oni zapravo ponovo potlačuju žene. U sportu, na primer, to možete videti.

Ali važno je shvatiti da to nema ništa s vama. Dakle, taj osećaj možete pustiti. Možete pustiti tu priču o potlačenoj ženi.

A kada idete u prodavnicu i vidite menadžera filijale, samo ste srećni što on to radi umesto vas. Ne gledate na njega sa divljenjem, ali cenite to što on radi. Divite se nekome zbog veština i drago vam je što to ne morate raditi.

Sve to sam rekla Charlotte u sugestiji. Da možete ceniti ljude, a da ne gledate na njih sa divljenjem. Bila je srećna sa tom sugestijom, osećala se mnogo bolje.

Nastavila sam da ojačavam taj dobar osećaj:

"Zamislite: Ako bismo svi bili jedno... Zamislite da je to tako. Svi smo jedno i svi imamo uloge koje igramo. Onda ste srećni što svi ti drugi ljudi preuzimaju te uloge. Zamislite samo kada vidite koju ulogu neki ljudi igraju da ste vi to bili.

Tada često mislim 'Oh, kako sam srećna što si ti preuzeo tu ulogu, čoveče. Stvarno super. Volim te, super... Jer ja stvarno mislim da je to prava muka od uloge.'"

Pitala sam je kako se sada oseća. Osećala se smirenije. Njeni rukavi i leđa su se osećali manje vatreno. Nadala se da će to tako i ostati.

Sa mnogim bolovima koji nemaju jasnu uzrok i kod kojih lekari fizički ne mogu naći ništa ili ne mogu ništa učiniti, često se ipak može nešto uraditi, jer bol je u mozgu.

Mozak to radi. Kaže da postoji vatreni osećaj. Onda možete razmisliti da prelijete vodu preko toga ili slično. Možete raditi mnogo toga sa svojim mozgom.

Rekla sam joj to i mogla je to vizualizirati. Onda je rekla da je jednom imala nesreću, ali da je tada ostala u trenutku i sama dobro smislila šta može učiniti za svoj mozak. Slušala je puno klasične muzike. Dakle, negde je mogla zamisliti šta sve njen mozak može i šta može učiniti da sebe reprogramira.

Dala sam joj još nekoliko primera kako može svojim mislima zemljiti sebe i ukloniti vatreni osećaj. Sve joj je to delovalo vrlo opuštajuće. Sve nije moralo biti tako vatreno i nije morala juriti svuda. Samo malo opuštanja.

Njeno telo se takođe osećalo mirnije i opuštenije. Njeni rukavi su takođe osećali manje vatreno.

Tada sam joj mogla dati posthipnotičku sugestiju. Posthipnotička sugestija pomaže da i nakon tretmana podsvest nastavi da radi:

"Da, sve će se smanjivati i sve će postajati manje, jer ste sada pronašli sve više načina kako se s tim nositi. Ili kako se s tim nositi, kako to sami rešiti... i čak i noću dok spavate i sanjate, to se nastavlja... Jer ćete primetiti... Da, sutra kada ustanete, pomislićete 'he, možda samo iskočiti'. Mislićete: čini se bolje... oh, zanimljivo... Da, jer nešto što je tako već godinama, treba vremena da se potpuno izleči... I to se sada dešava, da."

Nakon toga se osećala zapravo vrlo dobro i zahvalila mi se Charlotte.

 
 
DA RADO BI POGLEDALA VEBINAR I NAUCILA VISE
Close

Skoro ste tu..

Unesite svoje ime i e-mail ispod da biste odmah dobili pristup našem uzbudljivom webinaru o hipnoterapiji.