Sve što ne osjetiš – zaglavi se

potisnute emocije emocionalna integracija nervni sistem implicitna memorija Dec 25, 2025

Potisnute emocije kao tehnički dug nervnog sistema

U kliničkoj i neuroznanstvenoj literaturi sve je jasnije da emocionalni procesi nisu isključivo psihološki fenomeni, već integrisani neurofiziološki ciklusi koji uključuju autonomni nervni sistem, somatsku percepciju i implicitnu memoriju. Kada se ti ciklusi ne dovrše, emocija ne nestaje – ona ostaje aktivna u organizmu kao rezidualna pobuđenost.

U sistemskom jeziku, ovo se može razumjeti kao tehnički dug: funkcionalan na kratki rok, ali destabilizujući dugoročno.

Emocija kao proces, ne sadržaj

Prema savremenim afektivnim i somatskim modelima, emocija se ne može svesti na kognitivni sadržaj ili verbalni narativ. Emocija je proces koji uključuje:

autonomnu aktivaciju (simpatički / parasimpatički sistem)
promjene u mišićnom tonu i disanju
hormonalne i neurokemijske reakcije
subjektivni doživljaj

(Damasio, 1999; LeDoux, 2015)

Ako se taj proces prekine – najčešće zbog nedostatka sigurnosti ili kapaciteta – nervni sistem zadržava stanje nedovršenosti.

Potiskivanje kao adaptivni mehanizam

Važno je naglasiti da potiskivanje emocija nije disfunkcija sama po sebi. Iz perspektive teorije preživljavanja, ono predstavlja adaptivni odgovor u situacijama u kojima:

emocionalno izražavanje nije bilo sigurno
nije postojala regulirajuća figura
sistem je morao zadržati funkcionalnost

(Porges, 2011)

Problem nastaje kada ta strategija ostane aktivna i nakon što je izvorna prijetnja prošla. Tada se adaptacija pretvara u kroničnu disfunkciju regulacije.

Implicitna memorija i „zamrznuti“ emocionalni sadržaj

Brojna istraživanja pokazuju da traumatski i emocionalno intenzivni događaji mogu biti pohranjeni u implicitnoj memoriji, izvan svjesnog narativa i jezika.

(Van der Kolk, 2014)

Takav sadržaj se ne aktivira kao sjećanje, već kao:

tjelesni osjet
emocionalna reakcija bez jasnog uzroka
ponašajni impuls

Zbog toga kognitivno razumijevanje često nije dovoljno za promjenu. Sistem “zna” prije nego što um objasni.

Ograničenja isključivo verbalnih pristupa

Tradicionalni razgovorni modeli terapije dominantno djeluju na kortikalnom nivou. Međutim, potisnute emocije često imaju porijeklo u preverbalnim ili ranorazvojnim fazama, gdje je jezik bio nedostupan.

(Schore, 2003)

U tim slučajevima, pokušaj promjene kroz racionalizaciju može dodatno ojačati disocijaciju između tijela i svjesnog uma.

Hipnoza kao regulacijsko stanje

U Hipnoza Institut Farah Lutvica, hipnoza se koristi kao stanje regulacije, a ne kao tehnika sugestije.

Istraživanja pokazuju da hipnotička stanja:

smanjuju aktivnost izvršnog nadzora
povećavaju pristup somatskim i emocionalnim informacijama
omogućavaju sigurnu obradu implicitnog sadržaja

(Rainville et al., 2002; Oakley & Halligan, 2013)

U tom stanju, emocija može proći svoj puni ciklus bez ponovnog preplavljivanja nervnog sistema.

Integracija kao završetak procesa

Kada se emocionalni proces završi:

autonomni nervni sistem se vraća u baznu liniju
potreba za simptomatskim ponašanjem se smanjuje
percepcija stvarnosti postaje stabilnija

Ono što klijenti često opisuju kao „olakšanje“ ili „mir“ nije emocionalna euforija, već neurofiziološka rezolucija.

Zaključak

Emocionalna regulacija ne znači potiskivanje, kontrolu ili pozitivno razmišljanje. Ona znači kapacitet nervnog sistema da dovrši započete procese.

Sve što ne osjetiš – ostaje aktivno.
Sve što se sigurno osjeti – integriše se.

To je razlika između kratkoročne funkcionalnosti i dugoročne stabilnosti

Emocionalna integracija i rad sa implicitnim sadržajem

Kako hipnoza omogućava završetak nedovršenih emocionalnih procesa

Na osnovu neuroznanstvenih, somatskih i kliničkih modela predstavljenih u ovom tekstu, Hipnoza Institut Farah Lutvica organizuje stručni online webinar namijenjen terapeutima, edukatorima i praktičarima koji rade s ljudima.

Na webinaru će biti obrađeno:

neurofiziologija potisnutih emocija i implicitne memorije
razlika između kognitivnog uvida i somatske integracije
hipnoza kao regulaciono stanje (ne sugestivna tehnika)
klinički sigurni pristupi radu bez retraumatizacije
demonstracija rada sa stanjem (edukativni prikaz)

Za koga je webinar:

hipnoterapeute i terapeute drugih pravaca
coach-eve i savjetnike
stručnjake u edukaciji i pomoći
napredne klijente koji žele dublje razumijevanje procesa promjene

📅 Online | stručno vođeno | ograničen broj mjesta

👉 Prijava:https://farahlutvica.com/tajne-hipnoze-webinar/

Reference (izbor)

Damasio, A. (1999). The Feeling of What Happens. Harcourt.
LeDoux, J. (2015). Anxious: Using the Brain to Understand and Treat Fear and Anxiety. Viking.
Porges, S. (2011). The Polyvagal Theory. Norton.
Van der Kolk, B. (2014). The Body Keeps the Score. Viking.
Schore, A. (2003). Affect Regulation and the Repair of the Self. Norton.
Rainville, P. et al. (2002). Brain mechanisms of hypnosis. Nature Reviews Neuroscience.
Oakley, D. & Halligan, P. (2013). Hypnotic suggestion and cognitive neuroscience. Trends in Cognitive Sciences.