Farah Lutvica je redovni trener na Hipnoza Institutu Holandija (HIN) od 2016. godine. Dobila je licencu od vlasnika instituta, Edwina Selija, za održavanje kurseva na našem jeziku. Edukovana je od mladih dana kod Johna Grindera, jednog od osnivača NLP-a, što je čini visoko kvalifikovanom u ovoj oblasti.
U mnogim školama hipnoze naglasak je na tehnikama: indukciji, dubini transa i sugestijama.
Iako su te tehnike korisne, iskustvo pokazuje da hipnoza često ne zavisi toliko od same metode koliko od načina na koji terapeut razumije proces.
Hipnotičko stanje nije nešto što terapeut “radi” klijentu.
Mnogo češće se radi o stanju koje se pojavljuje kada su stvoreni pravi uslovi: fokus pažnje, osjećaj sigurnosti i otvorenost za unutrašnje iskustvo.
Zbog toga terapeuti koji tek počinju raditi sa hipnozom često prave nekoliko tipičnih grešaka.
Jedna od najčešćih grešaka je ideja da terapeut mora aktivno proizvesti trans.
To često dovodi do:
previše instrukcija
previše sugestija
osjećaja pritiska kod klijenta.
U stvarnosti, hipnotička stanja već spontano postoje u svakodnevnom životu.
Na primjer:
kada se osoba izgubi u knjizi
kada vozi automobil bez svjesnog razmišljanja
kada sanjari ili duboko razmišlja.
Uloga terapeuta nije da silom stvori hipnozu, nego da prepozna i produbi ta prirodna stanja pažnje.
Mnogi terapeuti vjeruju da je dubok trans uvijek bolji.
Međutim, terapijski proces može se odvijati i u vrlo laganom stanju fokusirane pažnje.
Tokom hipnoterapije klijent može:
razgovarati
postavljati pitanja
pa čak i smijati se.
Promjena ne zavisi nužno od dubine transa, nego od kvaliteta komunikacije i angažmana nesvjesnih procesa.
Klasični pristupi hipnozi često koriste direktne komande poput:
“Opustite se.”
“Vaše oči se zatvaraju.”
“Ulazite dublje u trans.”
Kod nekih ljudi ovakav pristup može izazvati otpor.
Zbog toga se u modernijem pristupu često koristi indirektan jezik.
Na primjer:
“Možda ćete početi primjećivati kako se tijelo polako opušta.”
Takav način komunikacije daje klijentu osjećaj slobode i smanjuje potrebu da se svjesni um suprotstavi sugestiji.
Neki terapeuti pokušavaju slijediti unaprijed pripremljen protokol bez obzira na to šta se događa tokom sesije.
U praksi je često mnogo korisnije raditi sa onim što se spontano pojavljuje.
To može uključivati:
emocije
otpor
humor
distrakcije
ili čak zvukove iz okoline.
Kada terapeut koristi te elemente kao dio procesa, hipnotičko iskustvo postaje prirodnije i fleksibilnije.
Jedna od najpodcjenjenijih vještina u hipnoterapiji je sposobnost da se napravi pauza.
Početnici često osjećaju potrebu da stalno govore kako bi “održali” proces.
Međutim, tišina može imati vrlo snažan efekat.
Tokom tih trenutaka klijentov um često počinje:
integrirati sugestije
stvarati unutrašnje slike
razvijati vlastite uvide.
U mnogim slučajevima upravo ti tihi trenuci omogućavaju dublju promjenu.
Hipnoterapija nije samo primjena tehnike.
To je proces saradnje između terapeuta i klijenta.
Terapeut donosi:
pažnju
strpljenje
komunikacijske vještine.
Klijent donosi:
vlastita iskustva
emocije
unutrašnje resurse.
Promjena se događa kada se ova dva elementa susretnu u pravom trenutku.
Hipnoza nije pitanje savršene tehnike.
Mnogo je važnije razviti sposobnost da:
pažljivo slušamo
posmatramo suptilne promjene
prepoznamo trenutke otvorenosti
i radimo sa procesima koji se već odvijaju u umu klijenta.
Kada terapeut razvije tu osjetljivost, hipnoterapija postaje mnogo prirodniji i učinkovitiji proces.
Ako vas zanima:
kako započeti hipnoterapijsku sesiju
kako koristiti sugestije koje smanjuju otpor
kako prepoznati trenutke kada se hipnotičko stanje već pojavljuje
i kako voditi proces promjene kroz komunikaciju
organizirali smo specijalni webinar o tajnama hipnoze.
Na webinaru ćemo pokazati kako ove principe koristiti u stvarnom radu sa klijentima.
Mjesta su ograničena.
👉 Prijava na webinar:
https://farahlutvica.com/tajne-hipnoze-webinar/
Unesite svoje ime i e-mail ispod da biste odmah dobili pristup našem uzbudljivom webinaru o hipnoterapiji.