Farah Lutvica je redovni trener na Hipnoza Institutu Holandija (HIN) od 2016. godine. Dobila je licencu od vlasnika instituta, Edwina Selija, za održavanje kurseva na našem jeziku. Edukovana je od mladih dana kod Johna Grindera, jednog od osnivača NLP-a, što je čini visoko kvalifikovanom u ovoj oblasti.
Iako mnogi ljudi izvještavaju o pozitivnim promjenama, za mene osobno, ovaj pristup nije bio uspješan. No, važno je razmotriti moguće strategije za prevladavanje ovih prepreka. Evo deset razloga zašto hipnoza terapija nije radila za mene i kako sam se mogao suočiti s tim izazovima:
Moj duboki skepticizam možda je bio glavna prepreka. Informiranje o hipnoterapiji i slušanje iskustava drugih moglo bi pomoći u smanjenju skepticizma i poticanju otvorenosti prema procesu.
Nisam mogao se potpuno opustiti, što je ključno za hipnozu. Prakticiranje tehnika opuštanja kao što su duboko disanje, meditacija ili joga prije sesija moglo bi poboljšati moje općenito stanje opuštenosti.
Moj analitički um ometao je proces. Svjesno puštanje potrebe za analizom i postavljanje jasnih ciljeva s terapeutom prije sesije moglo bi pomoći u usmjeravanju fokusa.
Možda nisam pronašao terapeuta s kojim sam se osjećao ugodno. Potraga za pravim terapeutom putem preporuka ili recenzija mogla bi biti ključna za uspjeh terapije.
Moja nerealna očekivanja možda su utjecala na percepciju uspjeha. Razgovor o realnim ishodima s terapeutom može pomoći u prilagodbi očekivanja.
Možda nisam bio potpuno predan procesu. Postavljanje vremena i prostora za potpunu predanost može poboljšati efikasnost terapije.
Duboko ukorijenjeni otpor prema promjeni može ometati napredak. Rad na razumijevanju i rješavanju ovog otpora može pomoći u otvaranju prema promjenama.
Ako postoje dublje traume, rad s terapeutom specijaliziranim za traumatske doživljaje može biti potreban za rješavanje tih pitanja prije ili paralelno s hipnoterapijom.
Možda nisam dao dovoljno vremena procesu. Pružanje dovoljno vremena i razumijevanje da promjene mogu biti postupne ključni su za ocjenjivanje efikasnosti terapije.
Hipnoterapija jednostavno možda nije bila pravi alat za mene u tom trenutku. Istraživanje drugih oblika terapije ili podrške može biti korisno za pronalaže
je pristupa koji bolje odgovaraju mojim potrebama i stilu života. Različiti terapijski pristupi, kao što su kognitivno-bihevioralna terapija, mindfulness meditacija, ili čak umjetničke terapije, mogu pružiti nove perspektive i alate za osobni razvoj i rješavanje problema. Također, uključivanje u grupne terapije ili radionice može pružiti dodatnu podršku i osjećaj zajedništva koji mi možda nedostaje.
Važno je zapamtiti da putovanje ka osobnom rastu i iscjeljenju nije linearno i da svatko ima svoj jedinstveni put. Ono što ne djeluje za jednu osobu može biti čudesno za drugu. Ključ je u istraživanju, strpljenju i otvorenosti prema isprobavanju novih metoda dok ne pronađem ono što najbolje rezonira sa mnom.
Kroz ovaj proces, naučio sam vrijednu lekciju o važnosti samospoznaje i prilagodljivosti. Nastavit ću tragati za metodama i tehnikama koje mi omogućavaju da ostvarim svoj puni potencijal, svjesno prihvaćajući da put do iscjeljenja i razumijevanja sebe može biti pun iznenađenja i otkrića. U konačnici, moj neuspjeh s hipnoterapijom nije kraj puta, već važan korak u mom kontinuiranom putovanju ka boljem ja.
Rado bi saznala viseUnesite svoje ime i e-mail ispod da biste odmah dobili pristup našem uzbudljivom webinaru o hipnoterapiji.